[ Pobierz całość w formacie PDF ]
.Prijateljica doktorica mi je rekla: »Kad se doktori pribli~e krevetu na kome le~i tvojastara obavezno budi pristojna, ne gubi strpljenje, ne odnosi se prema mami kaoprema retardiranom, nervoznom djetetu, to doktori ne vole, ako vide da je tebi donje stalo i njima će biti, svakako, neka ti mama bude %0Å„ista, i tijelo i kosa, nekamiriae, napraai je talkom i zovi je 'mama'.«Ali, da bih joj u normalnoj situaciji rekla »mama«.nikad.Ma, baa nikad.Na onojsam terasi rekla: »Mama,73ako zaista mislia otići od njega, moraa znati to koata petsto maraka mjese%0Å„no.«»Alo, alo, alo«, aiatala je u sluaalicu.»Alo, alo«, urlala sam, »tko zove, telefon je pokvaren, tko zove?«»Ja, ja zovem, da li će danas doći netko?« »Alo, alo, tko zove?«Spustila je sluaalicu.Zazvonio mi je mobitel.Ve%0Å„eras ću joj reći da nam je telefonpokvaren, da mi je mobitel ostao u kupaonici, a da sam ja %0Å„itav dan bila u dućanu.7418.Proalo je dvadeset godina.Kako mi to danas nevjerojatno zvu%0Å„i?»To koata petsto maraka mjese%0Å„no.«Tada, bilo je predratno vrijeme, %0Å„ovjek je mogao biti podstanar u lijepom stanu, jesti,piti, odijevati se i voziti autobusom, sve za petsto maraka mjese%0Å„no.Gdje su tikrasni i prekrasni dani? Nikad nitko nije rekao istinu o euru.Kad se samo sjetim kakosu gospodari svijeta uvoenjem eura preko noći sve cijene udvostru%0Å„ili baa mi i nije~ao ato ćemo uskoro sve evropske gradove vidjeti u plamenu.De%0Å„ki i cure već palebanke, dućane, aute.Sve neka zapale.Da mene pitaju, najprije bi planuli stara%0Å„kidomovi, ali nitko mene niata ne pita.»Kupi mi kapi za desni, kupi mi papirnate maramice, kupi mi dje%0Å„ju mast, kupi mi %0Å„ajod breskve u malim bocama, kupi mi slamke.Zaato svi umiru, samo ja ne mogu?«75 19.»Kako si doala do te svote, petsto maraka je brdo novaca, ja sam skromna, ne trebami mnogo, odjeću imam, treba otići po nju, malo jedem, jedem poput ptice, neću joadugo.«A kako sam rekla, moja majka ina%0Å„e nije bila pateti%0Å„na.Na drvenom stolu dr~ala jeaake premre~ene tamnoplavim ~ilama.»Ne ka~em da ćea joa dugo, ali postoji mogućnost da ~ivia joa petnaest godina.«Moja se majka nasmijala i pokazala mi prastaru protezu.Cesto je znala reći kako jojodli%0Å„no slu~i već trideset godina.Nekoliko godina kasnije jedna joj je zubaricanapravila novu protezu koju je stavljala u usta samo na roendanima i kad bi otiala ugrad.»O %0Å„emu govoria, petnaest godina? Kćeri moja, nisi normalna.«Dok sam izgovarala re%0Å„enicu: «Ne ka~em da ćea joa dugo, ali postoji mogućnost da~ivia joa petnest godina«, da budem sasvim precizna, nisam rekla ~ivia, upotrijebilasam izraz potegnea.Bila sam sigurna da ona neće toliko potegnuti.Bila je mraava,djelovala je izmu%0Å„eno, ali je valjda prvi put u ~ivotu znala ato hoće.»Koataa petsto maraka.Stopedeset maraka stan, ostalo re~ije, hrana, lijekovi.Staramoja, sloboda nije jeftina, ajmo u akciju, otac ima dvije penzije, talijansku i hrvatsku,neka ti da jednu, ostatak ćemo nekako naći, ili.«76»Ili«, rekla je moja majka.»Ili prodaj kuću, kuću si dobila od svoje majke, to nije bra%0Å„na te%0Å„evina, on ~ivi utvojoj kući, ne ~elim ~ivjeti s tobom i %0Å„ekati da tvojom smrću doem do svoga dijelakoji bi mi mo~da pokrio troakove tvoga uzdr~avanja, a mo~da ne bi, uostalom, kakorekoh, ja te pare nemam, da imam mo~da bih platila tvoju slobodu.«»Mo~da«, rekla je moja majka podrugljivo.»Mo~da«, rekla sam ja.Telefon je zvonio dugo, dugo.A onda mobitel.Ja sam sjedila na terasi i gledala kakomagla ~dere crkveni toranj.U naaem je gradu ubijena djevojka.Do smrti su jeiscipelarila trojica vranjaka.%7Å„ivimo u vremenu kad samo mladi umiru.7720.Ne ka~em da su naai aneli jeftini, ali nisu ni skupi.Kad imamo akciju, uvijek samopred Bo~ić, najmanji aneli jeftiniji su deset posto ako plaćate kesom, pet akoplaćate karticom.Naravno da se osjećam neugodno ato anele prodajemo jeftinijebaa za Bo~ić, ali ne mo~emo biti druga%0Å„iji od drugih.Bo~i%0Å„na milost ima smisla samoako je eksplicitna.Crkva, dobrotvori, tajkuni, gradona%0Å„elnici, svi sirotinju darivaju zaBo~ić samo ako su kamere u blizini.Dobrotvori su onoliko veliki koliko je velik brojkamera koje snimaju njihovo dobro%0Å„insrvo.Ne svia mi se to, ali nikad nisam bilaosoba van struje.Zato su naai aneli za Bo~ić, Pepica zna reći, »jako povoljni«.Njena je bila ideja, ona ~ivi u prigradu, ima veliku kuću, ina%0Å„e je iz Slovenije, daponudimo ljudima i anele u obliku P%0Å„elice Maje.Ispred Tuaa na Kozini kupila jedrvenu P%0Å„elicu Maju na duga%0Å„kom atapu.Stap treba, na vjetrovitom mjestu, uvaliti uzemlju, onda Maja maae krilima.Ana je napravila deset anela P%0Å„elica, Pino ih jeobojio u ~uto pa tjeleaca ukrasio crnim prugama, atap je denver-plavi, ne idu baa.Naakciji su.Mala misli da je to zato ato naae muaterije ~ive u stanovima, sve su togradski ljudi, a oni koji imaju kuće vole labudove od betona s rupom ispod vrata ililjute, kamene lavove razvaljenih ralja.U mom vrtu crveni aneo vrti svoja ljubi%0Å„astakrila.Ne volim ~utu boju.Ne, nisu nam aneli pomogli da iz one jednosobnebetonske rupe u najzagaenijem dijelu grada uselimo u prekrasnu kućicu 78u elitnoj %0Å„etvrti.U njoj je sve ato volim.Slike, cvijeće, imam malu drvenu kuću, nasmokvi je, uvijek kad sam doma gledam kako ptice ulaze u nju, pa u kljunovimaodnose hranu u svoja gnijezda koja su u blizini, da li se ponavljam, već sam govorilao tim pti%0Å„icama? Moja bi sreća bila potpuna, znala sam misliti dok bi one pticelepraale oko mene, kad bi moju majku dragi Bog pozvao k sebi [ Pobierz caÅ‚ość w formacie PDF ]
zanotowane.pl doc.pisz.pl pdf.pisz.pl trzylatki.xlx.pl
.Prijateljica doktorica mi je rekla: »Kad se doktori pribli~e krevetu na kome le~i tvojastara obavezno budi pristojna, ne gubi strpljenje, ne odnosi se prema mami kaoprema retardiranom, nervoznom djetetu, to doktori ne vole, ako vide da je tebi donje stalo i njima će biti, svakako, neka ti mama bude %0Å„ista, i tijelo i kosa, nekamiriae, napraai je talkom i zovi je 'mama'.«Ali, da bih joj u normalnoj situaciji rekla »mama«.nikad.Ma, baa nikad.Na onojsam terasi rekla: »Mama,73ako zaista mislia otići od njega, moraa znati to koata petsto maraka mjese%0Å„no.«»Alo, alo, alo«, aiatala je u sluaalicu.»Alo, alo«, urlala sam, »tko zove, telefon je pokvaren, tko zove?«»Ja, ja zovem, da li će danas doći netko?« »Alo, alo, tko zove?«Spustila je sluaalicu.Zazvonio mi je mobitel.Ve%0Å„eras ću joj reći da nam je telefonpokvaren, da mi je mobitel ostao u kupaonici, a da sam ja %0Å„itav dan bila u dućanu.7418.Proalo je dvadeset godina.Kako mi to danas nevjerojatno zvu%0Å„i?»To koata petsto maraka mjese%0Å„no.«Tada, bilo je predratno vrijeme, %0Å„ovjek je mogao biti podstanar u lijepom stanu, jesti,piti, odijevati se i voziti autobusom, sve za petsto maraka mjese%0Å„no.Gdje su tikrasni i prekrasni dani? Nikad nitko nije rekao istinu o euru.Kad se samo sjetim kakosu gospodari svijeta uvoenjem eura preko noći sve cijene udvostru%0Å„ili baa mi i nije~ao ato ćemo uskoro sve evropske gradove vidjeti u plamenu.De%0Å„ki i cure već palebanke, dućane, aute.Sve neka zapale.Da mene pitaju, najprije bi planuli stara%0Å„kidomovi, ali nitko mene niata ne pita.»Kupi mi kapi za desni, kupi mi papirnate maramice, kupi mi dje%0Å„ju mast, kupi mi %0Å„ajod breskve u malim bocama, kupi mi slamke.Zaato svi umiru, samo ja ne mogu?«75 19.»Kako si doala do te svote, petsto maraka je brdo novaca, ja sam skromna, ne trebami mnogo, odjeću imam, treba otići po nju, malo jedem, jedem poput ptice, neću joadugo.«A kako sam rekla, moja majka ina%0Å„e nije bila pateti%0Å„na.Na drvenom stolu dr~ala jeaake premre~ene tamnoplavim ~ilama.»Ne ka~em da ćea joa dugo, ali postoji mogućnost da ~ivia joa petnaest godina.«Moja se majka nasmijala i pokazala mi prastaru protezu.Cesto je znala reći kako jojodli%0Å„no slu~i već trideset godina.Nekoliko godina kasnije jedna joj je zubaricanapravila novu protezu koju je stavljala u usta samo na roendanima i kad bi otiala ugrad.»O %0Å„emu govoria, petnaest godina? Kćeri moja, nisi normalna.«Dok sam izgovarala re%0Å„enicu: «Ne ka~em da ćea joa dugo, ali postoji mogućnost da~ivia joa petnest godina«, da budem sasvim precizna, nisam rekla ~ivia, upotrijebilasam izraz potegnea.Bila sam sigurna da ona neće toliko potegnuti.Bila je mraava,djelovala je izmu%0Å„eno, ali je valjda prvi put u ~ivotu znala ato hoće.»Koataa petsto maraka.Stopedeset maraka stan, ostalo re~ije, hrana, lijekovi.Staramoja, sloboda nije jeftina, ajmo u akciju, otac ima dvije penzije, talijansku i hrvatsku,neka ti da jednu, ostatak ćemo nekako naći, ili.«76»Ili«, rekla je moja majka.»Ili prodaj kuću, kuću si dobila od svoje majke, to nije bra%0Å„na te%0Å„evina, on ~ivi utvojoj kući, ne ~elim ~ivjeti s tobom i %0Å„ekati da tvojom smrću doem do svoga dijelakoji bi mi mo~da pokrio troakove tvoga uzdr~avanja, a mo~da ne bi, uostalom, kakorekoh, ja te pare nemam, da imam mo~da bih platila tvoju slobodu.«»Mo~da«, rekla je moja majka podrugljivo.»Mo~da«, rekla sam ja.Telefon je zvonio dugo, dugo.A onda mobitel.Ja sam sjedila na terasi i gledala kakomagla ~dere crkveni toranj.U naaem je gradu ubijena djevojka.Do smrti su jeiscipelarila trojica vranjaka.%7Å„ivimo u vremenu kad samo mladi umiru.7720.Ne ka~em da su naai aneli jeftini, ali nisu ni skupi.Kad imamo akciju, uvijek samopred Bo~ić, najmanji aneli jeftiniji su deset posto ako plaćate kesom, pet akoplaćate karticom.Naravno da se osjećam neugodno ato anele prodajemo jeftinijebaa za Bo~ić, ali ne mo~emo biti druga%0Å„iji od drugih.Bo~i%0Å„na milost ima smisla samoako je eksplicitna.Crkva, dobrotvori, tajkuni, gradona%0Å„elnici, svi sirotinju darivaju zaBo~ić samo ako su kamere u blizini.Dobrotvori su onoliko veliki koliko je velik brojkamera koje snimaju njihovo dobro%0Å„insrvo.Ne svia mi se to, ali nikad nisam bilaosoba van struje.Zato su naai aneli za Bo~ić, Pepica zna reći, »jako povoljni«.Njena je bila ideja, ona ~ivi u prigradu, ima veliku kuću, ina%0Å„e je iz Slovenije, daponudimo ljudima i anele u obliku P%0Å„elice Maje.Ispred Tuaa na Kozini kupila jedrvenu P%0Å„elicu Maju na duga%0Å„kom atapu.Stap treba, na vjetrovitom mjestu, uvaliti uzemlju, onda Maja maae krilima.Ana je napravila deset anela P%0Å„elica, Pino ih jeobojio u ~uto pa tjeleaca ukrasio crnim prugama, atap je denver-plavi, ne idu baa.Naakciji su.Mala misli da je to zato ato naae muaterije ~ive u stanovima, sve su togradski ljudi, a oni koji imaju kuće vole labudove od betona s rupom ispod vrata ililjute, kamene lavove razvaljenih ralja.U mom vrtu crveni aneo vrti svoja ljubi%0Å„astakrila.Ne volim ~utu boju.Ne, nisu nam aneli pomogli da iz one jednosobnebetonske rupe u najzagaenijem dijelu grada uselimo u prekrasnu kućicu 78u elitnoj %0Å„etvrti.U njoj je sve ato volim.Slike, cvijeće, imam malu drvenu kuću, nasmokvi je, uvijek kad sam doma gledam kako ptice ulaze u nju, pa u kljunovimaodnose hranu u svoja gnijezda koja su u blizini, da li se ponavljam, već sam govorilao tim pti%0Å„icama? Moja bi sreća bila potpuna, znala sam misliti dok bi one pticelepraale oko mene, kad bi moju majku dragi Bog pozvao k sebi [ Pobierz caÅ‚ość w formacie PDF ]